..

..10 najljepsih detalja, sitnica, lijepih trenutaka koje mi zivot obiljezise..

 

10 detalj – Bio sam najstariji unuk kod majcinih roditelja. Treba li vise od toga da postanem najdrazi? Porodica je brojala mnogo clanova, ali djed i nana imali su samo jednog sina. Na moju srecu jednog, jer sam i sa ovim jedva na kraj izlazio. Trebao je krenuti u vojsku, imao je „oprostajnu vecer“ a ja sam uzivao u svojoj petoj godini. Bojeci se da ne napravi neki problem nana me sakrila u ormar! Bar desetak minuta dok mu ne dosadi da me trazi. Ali.. pronasao me je i uzeo u narucje, cvrsto zagrlio i krenuo vani. Uzaludni pokusaji nane da ga zaustave nisu urodili plodom, jer smo za trenutak zavrsili vec izvan kuce. Ali smao na trenutak, jer smo vec sljedeceg pali na tvrdi beton.

 
9 detalj – Mom djedu su 84 godine. Ali ove godine poceo je i organizam da popusta. Bolnica mu je postala precesto utociste. Ali ne samo njemu. I meni je. Imao sam tesku operaciju prosle godine, bio sam u zivotnoj opasnosti, ali izvukao se. Djed me nije mogao posjetiti jer je u isto vrijeme bio u bolnici. Dolazim kuci samo za praznik. Nazad cu nakon tri dana da vidim vise od dvadeset konaca. Ali samo to. Ulazim u auto i djed mi otvara vrata. Ulazim i starac nema snage da zatori vrata. Boji se. Boji da mozda nece vise imati priliku da me vidi. Suza koju tada vidjeh u ocima je najljepsa i najcisca ikada pustena za mnom..

 
8 detalj – Da nemam sliku mozda ne bih vjerovao da sam sjedio u krilu najboljeg narodnog pjevaca iz 90 godine. Mama je jednostavno obozavala Halida Muslimovica, a koja zena je mogla odoljeti Plavom cuperku tih godina? Iskoristili smo priliku te godine na moru u Kastelu starom, kao i gotovo svi te veceri i prisli gospodinu koji je bio okruzen zenskim drustvom. Uzeo me u krilo i nakon standardnih pitanja uslijedilo je i trik pitanje, Sta mislim da veceras on i ja odemo da trazimo djeovjke? Zbunjen, pogledao sam ga i rekao mu da njemu ne treba djeovjka, jer njega voli jednostavno moja mama. Svi se nasmijase za stolom, osim mame koja je ko zna sta pomislila i osjetila u tom trenutku..

 
7 detalj – Koncert u meni dragom objektu. Ziva svirka. Pjevac, necu imenovati, ali u najmanju ruku jadan. Ali ipak kad smo nas trojica zajedno, gost je najmanje bitan. April prosle godine. Imao sam teske trenutke u tome priodu. Znali su to obojica, pa su me cuvali kao kap vode na dlanu. Na pitanje da li mogu nesto da urade za mene tu noc, zahvalio sam se i popravio raspolozenje, ali nije bilo dovoljno. U tom trenutku jedan od drugova prilazi tribini i pjevacu i jedva dobavivsi veze mu pertle koje su usput bile svezane. Opazivsi to, ovaj se nasmija i upita sta moze uraditi za njega, a ovaj rece  da samo zeli pjesmu. Moju najdrazu pjesmu. Noc kao nijedna do tada, gest kao nikada nijedan..

 
6 detalj
– Dvadeset i sestog dana u mjesecu Decembru 2003 godine na svijet ce doci malo umiljato slatko, vragolasto stvorenje sa prelijepim zelenim ocima, zavodljivim osmijehom. Mom prosjecnom zivotu dat ce dozu posebnosti u svakom sljedecem danu. Moja mala ljubav, moj zivot, moje sve, mali par zelenih ociju i kose svezane u dvije kikice.  

 
5 detalj
– na prijemnom ispitu u Ekonomskoj skoli nisam zadovoljio. Na oba termina sam pao na prijemnom ispitu iz matematike. Bosanski jezik sam od pocetka zadovoljio. Put ce me odvesti u Industrijsku skolu, gdje cu zapravo poceti da zivim. Suocen svaki dan sa novim problemom pocet cu shvatati vrijednost zivota. Iako su svi prestali vjerovati, bio sam ucenik generacije i vratio se u Ekonomsku skolu. Tu pocinju tri najljepse godine mog zivota. Progonjen jos vecom zeljom za uspjehom, prvi put sam se zaljubio. Prvi put nisam zelio kuci, prvi put su mi bili intreresantni cvjecara, objekti i Jesenjin. Zivot ce se okrenuti iz temelja. Iako nikada nismo ni pokusali. Dao sam joj dvije godine i to su najljepse godine mog zivota. Za te dvije godine nisam imao nijednu djeovjku. Ali ne samo to, nisam nijednu ni pozelio. Dao sam joj sebe, a nikada niko nece dati vise. Bili smo najbolji, iako nikada nismo bili mi..

 
4 detalj – Dvadeset i peti dan mjeseca Novembra prosle godine poklonio mi je Nju. Najljepsu epizodu mog zivota. Dala mi je sve, podrsku, odanost, povjerenje, srecu, trenutke. Prva tri mjeseca bice mozda i najsretnija u mom zivotu. Nikada nisam bio blizi sa nekim, nikada nisam osjecao toliku volju, bliskost i zelju.A tako sam volio, da sam drhtao od straha. Straha od nepoznatog. Nazalost, kao i mnoge druge price ni ova nije uspjela. Ali deset mjeseci koje smo imali, su nesto sto ce tesko neko ikada osjetiti. Ostaje uspomena, trenuci i zal za propustenim, ali bili smo korak od savrsenstva..

 
3 detalj – Maj 1999. godine dat ce mi moju zvijezdu vodilju. Trceci iz skole dosao sam kuci i cuo da se bas tu devetnasestu noc maja mjeseca igra finale Kupa kupova. U Birmingemu ce zaigrati Lazio i Mallorca. Iako vjeciti fan Roberta Baggia nisam imao klub za koji sam navijao. Samo sam navijao za Baggia. Tu noc odlucit cu. Baggio je moja proslost, Lazio buducnost. Daleko cu dogurati, otici u Rim, gledati utakmicu uzivo, upoznati svakog igraca pojedinacno, dobiti na poklon dres jednog od igraca. Sada sam vec duboko unutar kluba, a klub unutar moje koze. Virtualno radim milion poslova i pomazem koliko mogu. Moj Lazio i ja smo mnogo puta dizali se iz pepela. I opet cemo. Do kraja. Mog ili njegovog..

 
2 detalj – Prekrasan prsten ukrasio je ruku moje tetke. Onako malom bio mi je u najmanju ruku interesantan, bar tako tetka kaze. Mozda se nisam navikao na promjenu. Osamdeset deveta godina. Osoba koja me pazila sve cetiri godine, odlucila je da se uda. Datum je odlucen. Dolazi njen vjerenik da se odrze zavrsne pripreme i dogovori, ali moj otac ne dolazi iz nocne. Nesto nije uredu. Uskoro se javlja i govori da je morao produziti obje smjene, pa moli tetku da me pricuva. Morala je da bira vjerenik ili ja. A noc za nju nikada bitnija. Odlucuje se za mene,a vjerenik u ljutnji odlazi. Nece proci dugo tetka ce se udati, ja cu izgubiti neprocjenjivu osobu( jos uvijek jednu od najdrazih ), ali na svu srecu tetak ce biti vec pomenuti vjerenik.

 
Najdrazi detalj
je jednostavno cinjenica da sam bio u stanju dozivjeti sve ovo. Ponosim se na svaki trenutak, svaku sekundu i sve njih. Njih, bez kojih ne bih bio to sto jesam.

 
NAPOMENA
: Ovim postom ja zavrsavam moje blogovanje. Jednostavno, umoran i zasicen ne mogu da se posvetim stvarima koje me vise jednostavno ne privlace, zanimaju. Budite mi pozdravljeni.

Do nekog novog susreta..

grofmontecristo
Roden sam u zemlji cudnoj.. U sjenci i zastama.. Da sam znao ja bih stao.. I nikom ne bih dao.. Da me vodi kroz bespuca. A sudbina je preko puta.. U nekim drugim rukama.. Ja je cekam da dodje.. I na moja vrata.. Mozda sutra,mozda nikada..

20 komentara

  1. Prošlo je previše vremena… Niko ovo više i ne čita… Ali, ja sam evo došla danas, ne znam zašto… Prerano si otišao, Alija… Prerano. Iako je prošlo skoro devet godina, još uvijek se sjetim tvoje opsjednutosti Laziom i onih divnih stvari koje si govorio djevojčici od osamnaest godina, da bi se osjećala bolje. Nadam se da ti je lijepo tamo gdje si otišao i da si našao svoj mir i ljubav koju toliko zaslužuješ. Počivaj u miru, Grofe… <3

Komentariši